Isus "provalnik"

Kad nam se srce grči od boli a suze nam naviru na oči. Povlačimo se u mrak, u tišinu, negdje gdje možemo čuti svoje misli i boli svoje isplakati, baš kao Isus u Getsemanskom vrtu. Zavapiti svom Ocu.

Isus nas tad prati, ide za nama, od Njega se ne možemo sakriti.

On nas ne ostavlja.

Pojavljuje se na vratima našeg života, želi ući u naše srce, ponekad nepozvan poput "dobrog provalnika", želi provaliti u to naše tvrdo i zatvoreno srce u koje je moguće jedino provaliti jer je zatvoreno i uplašeno.

Često nas u životu iznenade teške situacije kako bi Bog "provalio"u naš život.

To su te situacije kad nas On iznenadi na vratima, bez kucanja, bez najave, ide k nama jer Ga trebamo a da nismo ni svjesni toga, zato Bog dopušta patnju i razočarenja, jer dovode Isusa do našeg ranjenog srca.

Bog nikad ne ostavlja svoje. On te ljubi a pogotovo kad si najslabiji, najodbačeniji i najusamljeniji.